Orah je uz lješnik, badem i pistacije najpoznatije jezgrasto voće i nezamjenjiva namirnica u mnogim poslasticama. Plod oraha ima i mnogo zdraviju ulogu od one koju su mu namijenili poslastičari.
Nutritivne karakteristike svrstavaju ga u veoma vrijedno jezgrasto voće, naročito zbog sadržaja bjelančevina i esencijalnih masnih kiselina. Kalorijska vrijednost oraha je 654 kalorija u 100 grama, što znači da je orah veoma kalorično voće. Razlog tome trebalo bi tražiti u sastavu – u 100 grama sadrži: ugljenih hidrata 13,71 gram (šećera 2,61 gram, vlakana 6,7 grama), masti 65,21 gram (zasićene 6,13 grama, mononezasićene 8,93 grama, polinezasićene 47,18 grama), bjelančevina 15,23 grama, vode 4,07 grama.
Orasi sadrže mnoge minerale: mangan, magnezijum, fosfor, gvožđe, cink, kalijum, kalcijum. A od vitamina: A, vitamine Be1, Be2, Be3, Be5, Be6, Be9, vitamin Ce, E, Ka. Orasi sadrže mnoge esencijalne aminokiseline.
Puni su zdravih, polinezasićenih masnoća, a naročito alfa-linoleinske kiseline i linoleinske kiseline. Istraživanja pokazuju da upotreba oraha i orahovog ulja smanjuje stres. Takođe, neka istraživanja pokazuju vezu između konzumiranja oraha i uticaja na mršavljenje. Naravno ovo nije direktna veza, jer su orasi izrazito kalorični i osobe sa prekomjernom težinom trebalo bi da ih konzumiraju veoma rekstriktivno. Pomažu kod popravljanja intelektualnih i motoričkih sposobnosti. U poređenju sa bademima, kikirikijem i lješnjacima, orasi sadrže najviše antioksidanasa. Mogu da se jedu svježi ili suvopečeni, ali bilo bi dobro da se prilikom pečenja ne pretjeruje.
Veličina im zavisi od vrste, pa ih ima od veličine klikera do pingpong loptice. Braonkasta ljuska može da bude tvrđa (deblja) ili mekša (tanja), a najviše su cijenjene ove druge, jer se takvim orasima lakše skida ljuska.
Najveći svjetski proizvođač oraha je Kina sa više od 40 odsto svjetske proizvodnje. Slijede SAD, Iran, Turska, Ukrajina, Meksiko, Rumunija, Indija i Francuska, prenosi Politikin magazin.
Ako se pojavi plijesan, treba baciti cijelu količinu
Najbolja temperatura za dugotrajno čuvanje oraha je od minus tri stepena do nula stepeni Celzijusa, pri maloj vlažnosti. Ovako se naravno orasi čuvaju u industrijskim uslovima, dok se u kućnim preporučuje temperatura niža od 25 stepena Celzijusa i obavezno na suvom.
Baš kao i drugo jezgrasto voće, ako se ne obezbijede ovakvi uslovi, mogu brzo da propadnu; bilo zbog insekata, gljivica, plijesni, koje proizvode aflatoksin, čime orah postaje nejestiv. O aflatoksinu ste, vjerujem u posljednje vrijeme dosta čuli, a sigurno znate i da je on kancerogen. Ako se plijesan pojavi u oljuštenim orasima, cijelu količinu bi trebalo baciti.
