Ćazim Hasanović iz sela Jusići ispričao je kako je prije rata bio zaposlen u preduzeću “Hidrotehnika” Beograd, te da je bio zadužen za organizaciju putnika na relaciji od Jusića do Beograda.
Hasanović je rekao kako je sigurnosna situacija u Jusićima bila dobra do kraja aprila, kada su pri povratku iz Beograda autobus zaustavili naoružani srpski vojnici u mjestu Kiseljački put. Nakon pregovora s vojnicima, kako je kazao, putnici iz autobusa su pušteni.
Kako je ispričao, nakon što je šofer u jednom mjestu rekao da ih dalje neće voziti, putnici su krenuli pješke do mjesta Ugljenac.
“Kad smo došli, nasred puta je bio oficir ponižeg rasta, sa zvjezdicama, i s njim je bio Vlado Ristanović”, kazao je Hasanović, pojasnivši kako su zvjezdice kod oficira bile na ramenima, a pištolj na desnoj strani boka, dok je Ristanović bio u “šarenoj uniformi” i sa automatskim naoružanjem. Izjavio je kako je oficir rekao da putnici idu.
Prema njegovom svjedočenju, dan nakon dolaska kući, pozvan je u Malešiće na pregovore.
“Otišli u Malešiće, u školu, u učionicu. U učionici bio Pero Radić, Božo Vidović, Dušan Spasojević i Malešićani”, naveo je svjedok, dodavši kako su Dušan, Pero i Božo držali govor tražeći da se živi zajedno.
Nakon toga je, kako je kazao, u učionicu upao neko od Srba i rekao: “Evo ‘Zelenih beretki’”, i potom su svi krenuli kući.
Poslije ovih događaja, Hasanović je, kako je posvjedočio, u nedjelju krenuo za Beograd, pri čemu je, kako je naveo, usput sreo automobil, iz kojeg se vidjela cijev i u kojem je bio Petko Tomić s braćom Ratkom i Ljubom.
Prema svjedočenju Hasanovića, njemu je za prelazak u Srbiju bila potrebna propusnica, koju je dobio u SUP-u (Sekretarijat unutrašnjih poslova), nakon što mu je traženo da donese potvrdu iz Kriznog štaba da nije bio u ratu.
On je kazao kako je iz Beograda stupio u kontakt sa suprugom, od koje je čuo za napad na selo, dodavši kako je ona noć nakon napada ostala u selu, poslije čega je otišla autobusom.
Hasanoviću su, kako je rekao, stradala dva brata i bratić, koji su kasnije pronađeni u masovnoj grobnici.
Svjedok je u sudnici, na upit tužiteljice Zorice Đurđević, kazao kako prepoznaje Peru Radića zvanog Jarac te Vladu Ristanovića, napomenuvši kako ih sve ne vidi dobro.
Pero Radić zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran i Crni gavran, Branko Studen i Vlado Ristanović zvani Tošanov terete se za ubistva najmanje 48 osoba te progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jusići kod Zvornika u maju 1992. godine.
Na pitanje Radićevog branioca Dejana Bogdanovića o dešavanjima u selu Jusići, svjedok je rekao da nije bio tu i da je informacije čuo od supruge i snahe.
Hasanović je potvrdio da je ranije davao izjavu sa suprugom, te ga je branilac Bogdanović pitao zbog čega u zapisniku o saslušanju od 7. novembra 2019. godine nije naveo da ide po potvrdu.
“Odakle bih je drugo donio”, kazao je svjedok.
On je potvrdio kako je sastanak u školi u Malešićima održan sredinom maja.
Na pitanje Petka Pavlovića, branioca Petka Tomića, o detaljima automobila koji je sreo po odlasku u Beograd, svjedok je rekao kako se ne sjeća marke i tipa, te da mu se čini da ga je vozio brat Ljubo.
Željko Radić, branilac Vlade Ristanovića, svjedoka je pitao da li je po zaustavljanju iz Beograda u Jusićima zaključio da je oficir koji je bio s Vladom njemu i nadređeni.
“Oficir je nešto drugo, a vojnik je drugo. Vlado je obični vojnik”, kazao je svjedok.
Nastavak suđenja zakazan je za 1. decembar.
