Divlje deponije su kancer za ekologiju kao i kompletnu prirodu u BiH. Kako se spasiti od nicanja novih deponija, kako uticati na građane, kako poboljšati ekološke navike u društvu, odgovore na ova pitanja dao nam je jedan od najvećih ekoloških stručnjaka u BiH, prof. dr. Muhamed Omerović, predsjednik NVO za okoliš. Omerović je profesor na nekoliko fakulteta u BiH iz oblasti zaštite životne sredine.
Svjestan je Omerović stanja po pitanju divljih deponija, smatra da ih ima i danas, ali znatno manje nego prie 10 ili 20 godina.
„Godinama unazad traje velika borba u odbrani prirode. Znači, kada je u pitanju nesavjesan odnos značajnog broja pojedinaca, koji, po našem mišljenju, ne poštuju odluke o komunalnom redu, a šta to znači? Veliki broj građana, po našem mišljenju, ne želi da uđe u sistem sklapanja ugovora sa općinskim komunalnim službama i na taj način, da svoj otpad, koji je ostvario u domaćinjstvu, bude organizovano odvežen u dane koje radi komunalno preduzeće na nivou svake općine. To je s jedne strane. S druge strane, smatramo da u pojavi divljih deponija, možemo da kažemo komotno, pojavi cvjetanja divljih deponija u prirodi, nastanka manjih i većih deponija smeća, može se pripisati i nedovoljnoj implementaciji okolinskih zakona, što znači nedovoljno tretiranje i implementiranje zakona o upravljanju otpadom, koji propisuju određene sankcije i određene mjere. Zakon propisuje i monitoring, odnosno nadzor nad prirodom, nad okolišem, što u daljnjem tekstu po našem mišljenju ekoloških organizacija podrazumijeva da trebamo sagledati da li imamo dovoljan broj ekoloških inspektora na prostoru Tuzanskog kantona kao kantonalnih inspektora i da li imamo dovoljno komunalnih inspektora ili centralnih inspektora na nivou naših općina“, navodi Omerović.
Foto: JU Zaštićeni pejzaž “Konjuh” Banovići
Upoznati građane sa sanitarnim deponijama
Nedovoljan broj fabrika za preradu otpada, jedan je od razlog bacanja smeća u prirodu, odnosno, mjesta koja nisu predviđena za te namjene.
„Sjećamo se kada je prije dvadesetak godina Vlada Tuzlanskog kantona i mi smo kao ekološka organizacija bili partneri u pronalasku lokacije za izgradnju regionalne sanitarne deponije za područje Tuzlanskog kantona, jer čini mi se da su tada bila obezbijeđena sredstva Svjetske banke i da je to veoma bio krupan i težak problem gde god smo došli u koju nismo naišli na razumijevanja građana i tamo su se pojavljivale određene razumne pobune, nećemo mi da se dovozi smeće blizu naših kuća. Narodu treba dati prave informacije, to mogu nevladin sektor uz podršku vlasti i institucija, da se narodu upozna da regionalne sanitarne deponije koje treba implementirati na više područja, na više općina za dvije, tri općine ne samo ovih 13 općina, dvije, tri općine, iako mi to djelomično imamo evo na primjer na području Osmaka, između Zvornika i Osmaka imamo, čini mi se za Sapnu, Kalesiju, Osmake i tako dalje, ali trebali smo da imamo više tih sanitarnih deponija, da se stanovništvo upozna, da dolaskom tamo kamiona koji prevoze otpad, da će se riješiti pojava buke. Postoje u Evropskoj zajednici, postoje deponije neposredno blizu grada, ali se prethodno izvrši procjena na okoliš u skladu sa zakonom zaštite okoliša, dobije se okolinska dozvola tako da se utvrde mjere za zaštitu zraka, da se ne čuju određeni neugodni mirisi, da se spriječi boravak ptica grabljivica, ako se pojavljuje tu organski otpad ili ako se pojavljuje neorganski otpad, ali prije svega taj otpad će u fabrikama, na tim pogonima, prije svega separacija se vrši, razvrstavanje organskog i neorganskog otpada. Znači, mi moramo podržati suštinsku izgradnju regionalnih sanitarnih deponija i u tom smislu ne bi došlo, ako se ispoštuju svi standardi, ni do cijeđenja, ni zagađenja rijeka, tla, niti ugrožavanja biodiverziteta, niti kvaliteta zraka. Smatramo da trebamo raditi više na povlačenju sredstava iz Fonda za zaštitu okoliša, da izgradimo te centre za preradu otpada, jer sav otpad nije smeće, papir i plastika su u suštini sirovina na pogrešnom mjestu, moramo praviti odmah proces reciklaže“, ističe Omerović.
Značajan pomak u odnosu na prije 20 godina
Razvijanje kulture življenja, još je jedan od načina bolje ekološke svijesti.
„Moramo da razvijamo kulturu življenja i kulturu stanovanja kod stanovništva, da oni ne donose kruti, miješani, opasni otpad, nego da se vrši selekcija. Mi moramo da kažemo da još uvijek nemamo ekološku svijest kod stanovništva, jer ekološka svijest jeste ili nije. Dakle, nemamo dovoljnu ekološku svijest i u svemu tome, možemo, ipak, pohvaliti se u odnosu na prije 20 godina da smo dosta napredovali. Evo sada, putujemo prema Gračanici, putujemo prema Gradačcu, prema Kalesiji, nema smeća pored rijeka, pored puteva, ja barem ne vidim. To znači da su nevladine ekološke organizacije dosta uradile zajedno sa nadležnim ministarstvom i općinama u TK. Kada realizujemo ekološke projekte o edukaciji i jačanju ekološke svijesti, doprinosimo da građani poboljšaju svoju ekološku disciplinu, to se dosta vidi na terenu“, priča Omerović.
Divlje deponije mogu biti potpuno ukinute, ali treba raditi na terenu.
„Kako da spriječimo nastaJanje divljih deponija? Pod jedan, ekološka edukacija, odnosno razvoj ekološke svijesti od vrtića do univerziteta. Ekologizacija školskog kurikuluma, znači, nastavnog plana i programa.
Da nastavnici naši više na časovima razredne nastave govore o kulturi življenja, o kulturi stanovanja. Da se u vrtićima, školama, pri svakoj lokalnoj zajednici, nalaze kabine, kontejneri za razrastavanje otpada. Kabina za papir plave boje, za plastiku žute boje, za organski i neorganski otpad, za tečni otpad, za baterije, za hemijski otpad, za medicinski otpad. Znači, moramo implementirati naše zakone koji ništa nisu lošiji od evropskih zakona. U svemu tome, treba nam, znači, pojačan broj inspektora, pojačan broj neformalnog obrazovanja kao što vi ovo radite kada pišete o ovim problemima.
Ali, znači, s jedne strane to je neformalno obrazovanje, a i formalno obrazovanje, mi kao nevladina organizacija, insistiramo da Pedagoški zavod što više integriše ekološki odgoj i ekološko obrazovanje u sistemu nastavu plana i programa. Pedagoški zavod je uspio, po našom prijedlogu, da uvrsti njegovanje značajnih ekoloških datuma kao što su: Svjetski dan voda, Dan planete zemlje, Dan okoliša, Dan planina, Dan klimatskih promjena. Sve škole na nivou kantona i vrtići to rade“, kaže naš sagovornik.
Za čišću budućnost, raditi sa djecom
Nove ideje u razvijanju svijesti kod djece značajno bi uticale na bolje sutra.
„Znači, neophodno nam je što više i ideja, ideja i za naše obrazovne sisteme koje mi možemo da pohvalimo, naše škole u Tuzlanskom kantonu, vrhunski rade, sarađuju sa ekološkim organizacijama i tako dalje. Ipak, slučajeva svakakvih ima, dosta je neodgovornih pojedinaca. U Jelahu, prije četiri godine, došle je porodica iz Nemačke, imali su otpada u domaćinjstvu i oni su uzeli taj odpad, bračni par je u pitanju, i u šumu gore našli neko skrovito mjesto i u Usoru da istresu. Jedan poznati ekološki aktivist, naš Kamišević je tom prilikom njih pratio. Rekao je, jeste li bacili, jesmo, stanite sad, oni su stali, sad ćete ovo pokupiti sve i da vratite tamo gdje je komunalno preduzeće i da platite komunalnu taksu i da se to odveze. Što znači, nama je potrebno da mi individualno razvijamo odgovornost kod svakog čovjeka, a vlasti trebaju da obezbijede infrastrukturu, znači uslove za komunalni red. Ako se ja gledam po nekim općinama, nedeljom, vidim pune kontejnere krutog i miješanog odpada, po nekim općinama. To je sramota općinskih komunalnih preduzeća, pa i načelnika opština. Pozivamo načelnika opština da se okrenu više zaštiti životne sredine, znači da od svojih općina prave eko baze, eko zone, znači da zaštite životne sredine shvate veoma ozbiljno, da u komunalnim preduzećima imamo sistematizaciju radnih mjesta adekvatno, da imamo biologa, ekologa, hortikulturologa, znači koji će da na evropski način usmeravaju i brinu o zaštiti životne sredine“, objašnjava naš sagovornik.
Loše upravljanje otpadom, značajno utiče na sve segmente života. Stvaranjem deponija zagađuje se i voda kao osnovni resurs.
„Jedan ekologizam kaže da je došlo vrijeme da i vodu treba oprati, to mi često kažemo, ekolozi. Jer značajan broj ljudi zagađuje naše rijeke, ali evo mi imamo sada ovih dana, tople dane, imamo priliku sada da pogledamo u korita naših rijeka ako imamo obraza i da vidimo kruti otpad. Pozivamo komunalna preduzeća, pojedinice, građane, nadležne, sve, da zajedno sada obiđemo korita rijeka i da pokupimo kruti otpad. Da vidimo, da ispitamo ko to baca limove, gvožda razna, plastiku itd. Znači, voda dobije vrijednost tek onda kada izvor presuši. Prema tome i upozorio bih danas posebno da povedemo računa o odlaganju otpada kada je u pitanju mogućnost zapaljenja od deponija. Evo u kladnju, vidimo šta se dešava, zrak i vode ne poznaju granice. Znači, treba da općine u saradnji sa Fondom rade projekte, kako da te regionalne deponije izgrade, da povlačimo sredstva od svjetskih fondova, kako da na tim mjestima i uposlimo ljude, ali i da zbrinemo kruti i miješani otpad i da on ponovo ide u sistem reciklaže“, jasan je Omerović.
Kažnjavati prekršioce zakona
Ukidanje divljih deponija, dugoročan je posao koji mora uklučiti širu društvenu zajednicu. Obrazovanje je ključ, ali važne su i kazne za prekršioce zakona.
„Ja pozivam, ovih dana, da na nivou kantona uradimo jedan monitoring tim između vladinog i nevladinog sektora zajedno i jednu radnu grupu, komisiju, da obiđemo općine i šumske sisteme, u trajanu nekih 10-15 dana, da obiđemo i da napravimo jedan snimak stanja i da poduzmemo odgovarajuće mjere, da se kaže u toj općini ima najviše zagađenih šumskih sistema, u toj općini ima najviše zagađenih obala rijeka itd. U tom slučaju mi bi mogli da onda identifikacijom valorizujemo stanje na terenu. Ipak, mogu da kažem da u svim općinama ima napretka u smanjenju deponija, ali imamo općina u kojima još uvijek imamo nesavjesnih građana. Pozivam i organe policijske, da što više identifikuju i da svako zagađenje prirode tretiraju kao prekršaj.
Mi pozivamo na ekološku uzbunu, ali razumnu uzbunu, s ciljem odbrane prirode i pozivamo čoveka da se vrati istinski prirodi, kako je to rekao Žan Žak Ruso, vratimo se prirodi, što znači da čovek mora da shvati da on nije vlasnik prirode, nego treba bude korisnik prirode i da u prirodi razvija tu estetsku i ekološku komponentu, da imamo razvijen i turizam. Mislim da je jako potrebno da naši univerziteti, fakulteti, posebno ističem važnost Finrinog, biotehničkog fakulteta u Tuzli, jer mi treba da proizvodimo nove kadrove, koji će da stvaraju kompetencije kod ljudi, da razvijamo ovde agroekološke prostore, da iz Tuzle budu brendirani proizvodi, da nigdje nemamo nijedne divlje deponije, i da razvijamo ekološku kulturu kod stanovništva, ekološko ponašanje, a sve to možemo kroz formalno-neformalno obrazovanje i kroz djelovanje medija“, zaključuje profesor Muhamed Omerović.
(Balans)
