Aprilski planski (zbirni) rojevi
U periodu od polovine pa do kraja aprila, naravno pod uslovom da vremenski uslovi to dozvole i da su društva dovoljno razvijena, pristupam formiranju ranih rojeva. Dobro razvijenim društvima dodajem satnu osnovu. Kada je pčele izgrade, a matica zalegne (ako je dobra paša, to se može desiti i za 24 sata), izvadim je iz košnice sa pripadajućim pčelama i taj ram prebacim u nukleus. Naravno, pazim da ne prebacim i maticu.
Za oduzimanje ovih ramova biram najbolja društva – jaka, sa više od šest ramova legla u tom momentu, dobre higijeničarke, medonoše i mirne. Biram ih na osnovu prošlogodišnjih rezultata, ali i evidencije koju vodim.
Iz drugog društva uzimam ram sa leglom i pčelama u različitim fazama, gledam da taj ram bude sa više zatvorenog legla. Takođe biram društva na osnovu prethodnog pregleda i evidencije. I ovdje vodim računa da ne prebacim maticu.
Iz trećeg društva oduzimam ram sa medom i pergom i pripadajućim pčelama. I ovdje biram društvo koje u tom momentu ima viška meda.
Društvima kojima oduzmem ramove sa leglom dodajem satne osnove. Smatram da jakim društvima oduzimanje jednog rama sa leglom i pčelama neće previše poremetiti spremnost za predstojeću pašu, a ujedno se na taj način, dodavanjem satnih osnova, borim protiv nagona za rojidbom.
Nukleuse sa ubačenim ramovima ostavljam na pčelinjaku. Ranije sam ih zatvarala (leto) na 2–3 dana, a sada radim po metodi Đoka Zečevića s novinskim papirom.
Poslije 5–6 dana vršim kontrolu matičnjaka (po savjetu Veroljuba Umeljića) i svaki eventualni zatvoreni matičnjak uklanjam, dodajem po pola pogače ili ram sa suncokretovim medom iz rezerve. Nakon toga ih više ne uznemiravam.
Po povratku proizvodnih društava s bagremove paše i pregleda, ponovo iz jakih društava oduzimam po jedan ram sa zatvorenim leglom, ovog puta bez pripadajućih pčela, i pojačavam nukleuse sa po 2–3 ovakva rama. Tada vršim i kontrolu matica – da li kompaktno zaležu – te njihovo obilježavanje.
Moram reći da je kvalitet i uspješnost oplodnje ovakvih matica oko 90%. Ujedno je ovo i odgovor na pitanje jednog mladog kolege – da se iz prinudnih matičnjaka mogu dobiti kvalitetne matice.
Nukleusi u kojima formiram ove rojeve su DB 6 i DB 8, a do selidbe na suncokret ovaj rani roj se razvije u odlično društvo s mladom maticom i velikim brojem pčela te se prebacuje u DB 10 košnicu uz dodavanje satnih osnova.
Suncokretova paša predstavlja odličnu priliku za kompletan razvoj ovih rojeva, gdje sebi obezbijede hranu za zimu, a često donesu i višak meda za vrcanje.
Primijetila sam da, otkako formiram ove rojeve, znatno opada procenat društava koja ulaze u nagon za rojidbom. Naravno, ko ima veći broj košnica, ove rojeve ne mora formirati sa tri rama u startu, već i sa više. Ja sam prošle godine formirala rojeve sa pet ramova odmah na početku.
Ovo je odličan način za proširenje pčelinjaka, borbu protiv rojidbe, a ujedno ti rojevi budu spremni za zimu i već naredne godine postaju proizvodna društva.
Mnogo je mogućnosti za dopunu ovog načina rada – formiranje sa većim brojem ramova, dodavanje matičnjaka ili oplođene matice kako bi se skratio period razvoja.
Kada formiram ove rojeve, poprskam ih rastvorom rakije i vode radi izjednačavanja mirisa, ali desilo mi se i da to zaboravim uraditi i nisam primijetila nikakav problem.
Nadam se da će nekome ovaj tekst biti koristan i da će biti polazna tačka za dalje usavršavanje.
Tekst napisala Aleksandra Đorđević.
