Srednjovekovni grad Koprijan, poznat i kao Kurvingrad, na teritoriji opÅ”tine Doljevac, danas predstavlja ruÅ”evinu koja Äeka obnovu. ArheoloÅ”ka istraživanja su obnovljena prije nekoliko godina, ali legende vezane za njegovo intrigantno ime postoje mnogo duže.
Prvi istorijski zapisi o Koprijanu potiÄu iz vremena Rimljana, Å”to potvrÄuje njegovu dugu i burnu proÅ”lost. Ostatci grada se danas nalaze na desnoj obali Južne Morave, u selu Klisura, nedaleko od NiÅ”a.
Vidljivi ostaci potiÄu iz srednjeg vijeka kada je srpski vlastelin Nenad, 1372. godine, na temeljima starijeg utvrÄenja podigao novi odbrambeni grad. Prema podacima sa sajta TuristiÄke organizacije opÅ”tine Doljevac, grad je bio opasan velikim Å”ancem koji je služio za zaÅ”titu. Koprijan je imao i svoje predgraÄe, u kojem se nalazila crkva, Å”to dodatno istiÄe znaÄaj ovog utvrÄenja.
Nakon propasti srpske srednjovekovne države, Turci su koristili grad.
I dok ruÅ”evine Äekaju opsežna istraživanja, lokalne legende priÄaju zanimljive priÄe o poreklu imena Kurvingrad, koje je mnogo poznatije meÄu mjeÅ”tanima od imena Koprijan, prenosi Telegraf.
Postoji viÅ”e legendi o tome kako je grad dobio ovako neuobiÄajeno ime. Jedna legenda kaže da je za sve kriva “nemoralna dama” koja je, tokom opsade, noÄu napuÅ”tala grad i svojom ljepotom obmanjivala stražare da joj otvore kapije.
Druga, rasprostranjenija legenda, govori o imuÄnoj gospoÄi, za koju se priÄalo da je noÄu odlazila u obližnji manastir Svetog Jovana na brdu Komniga “radi molitve”. MeÄutim, ubrzo se saznalo da je ona zavela lokalnog sveÅ”tenika ili monaha, te da je noÄu prostirala platno od grada do crkve, kako bi neopaženo prelazila.
Postoje i jednostavnija objaÅ”njenja za ime grada. Neki vjeruju da su Turci dali namjerno pogrdno ime srpskom utvrÄenju, dok drugi smatraju da ime potiÄe od ugarskog kralja Matije Korvina. Ipak, za ovu teoriju nema dovoljno istorijskih dokaza.
Å to se novije istorije tiÄe, sami mjeÅ”tani su doprinjeli razgradnji utvrÄenja. Nakon Å”to je grad izgubio svoju odbrambenu funkciju, lokalno stanovniÅ”tvo je poÄelo da odnosi kamenje za gradnju svojih kuÄa.
Grad je 1947. godine stavljen pod zaÅ”titu države i proglaÅ”en kulturnim dobrom od velikog znaÄaja.
Kurvingrad je dugo bio u zapuÅ”tenom stanju, sa tek nekoliko preostalih zidina, ali posljednjih godina radilo se na ureÄenju, pristupu turistima, kao i arheoloÅ”kim istraživanjima.