U selima zapadne Slavonije, ali i ostalim voćarskim krajevima Hrvatske, još uvijek ima stoljetnih stabala starih sorata krušaka kojima prijeti opasnost od propadanja. Među njima ima i mnoštvo zaboravljenih slatkih, sočnih, ukusnih koje zaljubljenici i entuzijasti nastoje precijepiti i sačuvati u svojim voćnjacima

kruske7-880x495

Ljeto je sezona dozrijevanja raznih vrsta i sorata voća. Među kruškama po okusu i rasprostranjenosti svakako dominira žuta viljamovka, odlična za potršnju u svježem stanju, kompote i vrhunske žestice, zbog čega su je voćari najviše i sadili. Vrlo je kvalitetan i njezin mutant crvena viljamovka.

Od ljetnih komercijalnih koje su više-manje zastupljene u našim voćnjacima i na okućnicama, izdvajam neke važnije: lipanjska ljepotica, lipanjsko zlato i turandot (dozrijevaju početkom srpnja), srpanjska šarena i etruska (kraj srpnja), rana morettinijeva maslovka i klapov ljubimac (kraj srpnja i početak kolovoza), santa maria (početak kolovoza) i jedna od novijih izvrsna talijanska sorta carmen (sredina kolovoza).

kruska-berga1

Jagodarka je najranija kruška
Kada sam se kao zaljubljenik u stare sorte voća prije 5-6 godina počeo zanimati za stare sorte krušaka za koje sam znao u ovom našem širem novogradiškom kraju pretpostavljao sam da će to biti 10-15 sorata, a u međuvremenu sam ih uz pomoć prijatelja otkrio mnogo više. Tako su, primjerice Zdenka Horvatić i Pavao Kovačić, veliki zaljubljenici u stare sorte iz Cvetkovca kod Koprivnice pronašli i skupili do sada više od 200 starih sorata, a dio njih predstavili su u svojoj knjizi “Stare sorte krušaka u Hrvatskoj”.

Prema nekim podacima još u 17. stoljeću, registrirano je više od 300 sorata krušaka od kojih se neke uzgajaju i danas. Mi smo u našem obiteljskom kolekcijskom voćnjaku sa starim sortama voća u Donjim Bogićevcima prikupili do sada više od 100 sorata, pa ovom prigodom želim ukratko predstaviti neke koje u suradnji sa prijateljima voćarima želim sačuvati od zaborava.

Jagodarka je najranija kruška na ovim našim prostorima, možemo je nazvati proljetno-ljetna sorta, jer u nekim godinama dozrijeva već potkraj svibnja i početkom lipnja, u vrijeme jagoda, pa je po tomu vjerojatno i dobila ime. Ponegdje je zovu i antunovača. Meso je bjelkaste boje, polusočno, mekane konzistencije, slatko-kiselog okusa. Ponekih godina rodi obilno. Tu krušku cijepio sam sa plemkama koje sam dobio od Miće Ivanovića iz Kovačevca.

Slatke, mirisne, sočne, ukusne
Krajem lipnja dozrijevaju petrovke (petrovače), ječmenke i žetvenjače i još neke sorte, a meni se od starih sorata krušaka koje dozrijevaju početkom srpnja posebno sviđa tikvica s mesom fine strukture, slatko, sočno, aromatično. Pokojni prof. Ivan Dautović iz Adžamovaca, veliki sakupljač i čuvar starih sorata, isticao ju je kao izvrsnu krušku za sušenje i kompote. I pokojni prof. Ivan Bašić iz Nove Gradiške, jedan od pionira biodinamike u Slavoniji, cijenio je tu izvrsnu krušku koju je zajedno sa lazankom, lubeničarkom i još devet drugih sorata cijepio na jednoim stablu u obitelskom vrtu.

Na okućnici Milenka Ljubojevića u Donjim Bogićevcima nalazi se staro stablo ljetne vrlo ukusne kruške srednje krupnih plodova. Još nismo utvrdili sortu pa ju kolega Petar Gogić, strastveni sakupljač krušaka iz Bukovice, zove “milenka”. Vrijedna je zbog svog dobrog okusa, krupnoće i zato što postupno dozrijeva.

Krajem srpnja dozrijeva medenka (mednjača), kruška svih krušaka, kako ju naziva Mirko Veić, poznati skupljač starih sorata iz Mihaljevaca kod Požege. “Riječ je o nevjerojatno slatkoj kruški okusa meda”, kaže Mirko. Od ljetnih krušaka Veić ističe i mirisnu žetvenjaču i ljetnu vodenjaru, krušku osvježavajućeg okusa.

Zagonetni svijet lubeničarki
I Lazanka je veoma ukusna ljetna kruška, sazrijeva pojedinačno u dugom periodu u srpnju i kolovozu, pa je i to razlog više za njezin uzgoj. Kolega Veić ima i krupnu lazanku, koja na nju podsjeća obilikom, ali je drukčijeg okusa, jede se kada joj meso bude smeđe boje slično kao kod tepke (karamuta).

Nedavno sam sa kolegom Franjom Lepanom, novinarom “24 sata” slučajno u Ratkovcu kod Okučana u blizini kuće osamdesettrogodišnjeg Ljubana Dabića naišao na krušku livadnjaču. Ogromno stablo čiji plodovi dozrijevaju krajem srpnja i početkom kolovoza, vrlo zdravi, ukusni i sočni, pa ću ovih dana u svom voćnjaku cijepiti i tu ljetnu sortu.

Među ukusnim ljetnim kruškama su i lubeničarke koje dozrijevaju od sredine srpnja do sredine kolovoza. Do sada sam naišao na barem 6-7 tipova, odnosno varijeteta: sitne kruškolike i jabukolike, srednje krupne klasične lubeničarke, bijele (žute) lubeničarke koje se posebno ističu svojom slatkoćom, te dva varijeteta krupnih, a u tom zagonetnom svijeti ima ih sigurno još. Stučnajcima zavoda za voćarstvo posebno su bile zanimljive krupne sa stabla starog više od 100 godina u eko-voćnjaku Dubravke i Ivana Reškovića u Goricama.

Kruška stara oko 400 godina!?
Posebna je priča kruška dinjica za koju njezini vlasnici, braća Antun, Ilija i Zdravko Mutnjaković iz Gorica pretpostavljaju da je stara više od 400 godina. Dozrijeva krajem srpnja i početkom kolovoza, a zanimljivo je i ove godine, kada je mraz “obrao” mnogo voća, dala je rod. Plodovi su sočni, blago opori i u obitelji Mutnjaković su je nekada sušili, a dobra je, kažu, i za rakiju.
Agroklub

DOBRE PRIČE 20.08.2016. 07:30
Kruške koje možda više nikada nećemo vidjeti
U selima zapadne Slavonije, ali i ostalim voćarskim krajevima Hrvatske, još uvijek ima stoljetnih stabala starih sorata krušaka kojima prijeti opasnost od propadanja. Među njima ima i mnoštvo zaboravljenih slatkih, sočnih, ukusnih koje zaljubljenici i entuzijasti nastoje precijepiti i sačuvati u svojim voćnjacima
1 25

12.517 952 0
Ljeto je sezona dozrijevanja raznih vrsta i sorata voća. Među kruškama po okusu i rasprostranjenosti svakako dominira žuta viljamovka, odlična za potršnju u svježem stanju, kompote i vrhunske žestice, zbog čega su je voćari najviše i sadili. Vrlo je kvalitetan i njezin mutant crvena viljamovka.

Od ljetnih komercijalnih koje su više-manje zastupljene u našim voćnjacima i na okućnicama, izdvajam neke važnije: lipanjska ljepotica, lipanjsko zlato i turandot (dozrijevaju početkom srpnja), srpanjska šarena i etruska (kraj srpnja), rana morettinijeva maslovka i klapov ljubimac (kraj srpnja i početak kolovoza), santa maria (početak kolovoza) i jedna od novijih izvrsna talijanska sorta carmen (sredina kolovoza).

Jagodarka je najranija kruška
Kada sam se kao zaljubljenik u stare sorte voća prije 5-6 godina počeo zanimati za stare sorte krušaka za koje sam znao u ovom našem širem novogradiškom kraju pretpostavljao sam da će to biti 10-15 sorata, a u međuvremenu sam ih uz pomoć prijatelja otkrio mnogo više. Tako su, primjerice Zdenka Horvatić i Pavao Kovačić, veliki zaljubljenici u stare sorte iz Cvetkovca kod Koprivnice pronašli i skupili do sada više od 200 starih sorata, a dio njih predstavili su u svojoj knjizi “Stare sorte krušaka u Hrvatskoj”.

Prema nekim podacima još u 17. stoljeću, registrirano je više od 300 sorata krušaka od kojih se neke uzgajaju i danas. Mi smo u našem obiteljskom kolekcijskom voćnjaku sa starim sortama voća u Donjim Bogićevcima prikupili do sada više od 100 sorata, pa ovom prigodom želim ukratko predstaviti neke koje u suradnji sa prijateljima voćarima želim sačuvati od zaborava.

Jagodarka je najranija kruška na ovim našim prostorima, možemo je nazvati proljetno-ljetna sorta, jer u nekim godinama dozrijeva već potkraj svibnja i početkom lipnja, u vrijeme jagoda, pa je po tomu vjerojatno i dobila ime. Ponegdje je zovu i antunovača. Meso je bjelkaste boje, polusočno, mekane konzistencije, slatko-kiselog okusa. Ponekih godina rodi obilno. Tu krušku cijepio sam sa plemkama koje sam dobio od Miće Ivanovića iz Kovačevca.
Antun Bunjevac sa bergom
Slatke, mirisne, sočne, ukusne
Krajem lipnja dozrijevaju petrovke (petrovače), ječmenke i žetvenjače i još neke sorte, a meni se od starih sorata krušaka koje dozrijevaju početkom srpnja posebno sviđa tikvica s mesom fine strukture, slatko, sočno, aromatično. Pokojni prof. Ivan Dautović iz Adžamovaca, veliki sakupljač i čuvar starih sorata, isticao ju je kao izvrsnu krušku za sušenje i kompote. I pokojni prof. Ivan Bašić iz Nove Gradiške, jedan od pionira biodinamike u Slavoniji, cijenio je tu izvrsnu krušku koju je zajedno sa lazankom, lubeničarkom i još devet drugih sorata cijepio na jednoim stablu u obitelskom vrtu.

Na okućnici Milenka Ljubojevića u Donjim Bogićevcima nalazi se staro stablo ljetne vrlo ukusne kruške srednje krupnih plodova. Još nismo utvrdili sortu pa ju kolega Petar Gogić, strastveni sakupljač krušaka iz Bukovice, zove “milenka”. Vrijedna je zbog svog dobrog okusa, krupnoće i zato što postupno dozrijeva.

Krajem srpnja dozrijeva medenka (mednjača), kruška svih krušaka, kako ju naziva Mirko Veić, poznati skupljač starih sorata iz Mihaljevaca kod Požege. “Riječ je o nevjerojatno slatkoj kruški okusa meda”, kaže Mirko. Od ljetnih krušaka Veić ističe i mirisnu žetvenjaču i ljetnu vodenjaru, krušku osvježavajućeg okusa.

Zagonetni svijet lubeničarki
I Lazanka je veoma ukusna ljetna kruška, sazrijeva pojedinačno u dugom periodu u srpnju i kolovozu, pa je i to razlog više za njezin uzgoj. Kolega Veić ima i krupnu lazanku, koja na nju podsjeća obilikom, ali je drukčijeg okusa, jede se kada joj meso bude smeđe boje slično kao kod tepke (karamuta).

Nedavno sam sa kolegom Franjom Lepanom, novinarom “24 sata” slučajno u Ratkovcu kod Okučana u blizini kuće osamdesettrogodišnjeg Ljubana Dabića naišao na krušku livadnjaču. Ogromno stablo čiji plodovi dozrijevaju krajem srpnja i početkom kolovoza, vrlo zdravi, ukusni i sočni, pa ću ovih dana u svom voćnjaku cijepiti i tu ljetnu sortu.

Među ukusnim ljetnim kruškama su i lubeničarke koje dozrijevaju od sredine srpnja do sredine kolovoza. Do sada sam naišao na barem 6-7 tipova, odnosno varijeteta: sitne kruškolike i jabukolike, srednje krupne klasične lubeničarke, bijele (žute) lubeničarke koje se posebno ističu svojom slatkoćom, te dva varijeteta krupnih, a u tom zagonetnom svijeti ima ih sigurno još. Stučnajcima zavoda za voćarstvo posebno su bile zanimljive krupne sa stabla starog više od 100 godina u eko-voćnjaku Dubravke i Ivana Reškovića u Goricama.

Kruška stara oko 400 godina!?
Posebna je priča kruška dinjica za koju njezini vlasnici, braća Antun, Ilija i Zdravko Mutnjaković iz Gorica pretpostavljaju da je stara više od 400 godina. Dozrijeva krajem srpnja i početkom kolovoza, a zanimljivo je i ove godine, kada je mraz “obrao” mnogo voća, dala je rod. Plodovi su sočni, blago opori i u obitelji Mutnjaković su je nekada sušili, a dobra je, kažu, i za rakiju.
Milenko Ljubojević i Slavko Bilačić sa plodovima “milenke”
U njihovu voćnjaku zapazio sam i nekoliko velikih stabala stare sorte kruške kajsiperke (kajziperka) koja dozrijeva ovih dana, u drugoj polovici kolovoza. Slatka je i sočna.

Inače, selo Gorice u novogradiškoj Posavini, zbog svoje brežuljkaste konfiguracije terena iznimno je pogodan kraj za voćarstvo, pa su njegovi stanovnici nekada ostvarivali značajne prihode od prodaje voća, uglavnom od strih sorata. Jedan od zaljubljenika u to voće Antun Bunjevac kaže da su, nažalost, neke sorte nestale, primjerice, nije više siguran postoji li još neko stablo zolote. Tvrdi da u tom selu ima još puno starih sorata ljetnih krušaka, pa bi to područje valjalo detaljnije istražiti. Posebno izdvaja bergu na gospodarstvu Stjepana Bunjevca koja dozrijeva krajem srpnja i početkom kolovoza i jednu krušku jabukolikog oblika i izvrsnog okusa u voćnjaku obitelji Trošeljac.

Zaljubljenici u kruške čuvaju stare sorte
Sva je sreća što imamo zaljubljenika u stare sorte koji su uspjeli precijepiti i u svojim voćnjacima čuvaju zaboravljene kruške uživajući u njihovim oblicima, okusima, mirisima i bojama. Od ljetnih Petar Gogić kaže da mu se najviše sviđaju tišljenka, ćopa, gradištanka, nevesinjka, te više varijanti lubeničarke. “Svaka pojedina ima različit okus i izgled, karakterističan samo toj sorti”, kaže Petar.

U svojoj knjizi “Stare sorte krušaka u Hrvatskoj”, Pavao Kovačić Palči opisuje i dosta ljetnih sorata, a na pitanje koje su mu najukusnije kaže da su mu sve dobre: bonte, crvenokožna, gradištanka, ilinjača, karamel, katarinka, medenika, posebna botinovec, šefek, vugica.

U facebokovoj grupi “Sačuvajmo stare sorte jabuka” u kojoj razmjenjujemo iskustva i o ostalim starim sortama voća, ovog ljeta velik broj fotografija zanimljivih i ukusnih ljetnih starih sorata krušaka iz okolice Vinkovaca, Komletinaca, Otoka, Gradišta, Privlake i drugih mjesta objavio je Tomislav Grubanović, još jedan jedan od velikih zaljubljenika u to voće. Budući da nije siguran o kojim se sortama radi Tomislav je uz plodove pisao o lokacijama gdje se nalaze i kada dozrijevaju. Kako tvrdi, uglavnom su to dobre i ukusne kruške. Spominjem ovdje još neke i čuvare starih sorata: Anita Pintar iz Čabra, Đorđe Dokmanović iz Moravica, Marko Turas iz Lipovljana, Mirjana Latinović iz Nove Gradiške, Jerko Mikanović iz Podvrškog, Ivan Babić iz Vrhovina, Ivo Debeljak iz Ratkovca.

Vodenjara s blizu 2.000 kilograma plodova
Na kraju spominjem još jednu zanimljivu kasnoljetnu sortu vodenjaru u dvorištu bake Ane Narandžić iz Šumetlice čije ogromno stablo pojedinih godina dalo i blizu 2000 kilograma sočnih plodova.

U ovom tekstu spomenuo sam samo dio ljetnih sorata. Ima ih mnogo više i valja poraditi na tomu da ih pronađemo i spasimo od propadanja, a stručnjaci i institucije bi se mogli više pozabaviti determiniranjem i očuvanjem tog vrijednog i raznolikog blaga. Jer mnoga stabla, neka starija od stotinu godina u prilično lošem su stanju i prijeti im odumiranje.

Kao kolekcionar odlučio sam se za stare sorte i zbog toga što su otpornije na biljne bolesti i štetnike, ne zahtijevaju veliku njegu i pogodne su za ekološki uzgoj. Za koju godinu kada stasa naš obiteljski kolekcijski voćnjak moći ću više pisati o vlastitim iskustvima, a možda i sugerirati što posaditi na svojim okućnicama i malim obiteljskim voćnjacima.
(Agroklub)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *