Generacija učenika koji su pohađali zvorničku Gimnaziju „Petar Kočić“ od 1963. do 1967. godine proslavila je prije dvije noći 50 godina mature.
Iako su njih 10 i dva profesora izrazili žalost što ih se nije skupilo više, to ih nije omelo da u lijepom raspoloženju i po planu obilježe veliki jubilej.
U društvenom prostoru Osnovne škole „Sveti Sava“ imali su radni dio proslave tokom koje ih je glavni organizator okupljanja Janko Mikić podsjetio na događaje te davne 1967. godine.
– Kada smo izašli iz klupa Gimnaziju 1967. godine otišli smo na razne strane na nastavak školovanja, u susret mnogobrojnim životnim iskušenjima. U toku perioda koji je iza nas ovo je peti put kako se sastajemo da se podsjetimo na nezaboravne gimnazijske dane, na tadašnje drugarstvo i da ne dozvolimo da padne u zaborav. Drugo okupljanje bilo je 1977. godine, pa 1987. godine, potom 2007. i 2012. godine – rekao je Mikić koji ih je vratio u 1967. godinu i podsjetio na događaje kod nas i u svijetu u toj, kako je rekao, za njih izuzetno značajnoj godini.
Mikić je sa velikim zadovoljstvom pozdravio profesore Vojina Pažina i Stanišu Jovanovića. On je istakao da se osjećaju kao da su 50 godina mlađi, napomenuvši da je među okupljenima najviše inih koji su stigli iz Beograda, potom Malog Zvornika i Zvornika.
Po završetku radnog dijela proslave neizostavno je bilo otići u nekadašnju Gimnaziju, današnju Osnovnu školu, obići nekadašnje učionice, ponovo evocirati uspomene i potom se grupno slikati. Odatle su u koloni, kao pravi maturanti, prošetali gradom do ugostiteljskog objekta gdje je bio zabavni dio proslave.
Dobar domaćin u Osnovnoj školi bio je direktor ove ustanove Radomir Petrović, a jubilarce je pozdravila i direktor današnje SŠC „Petar Kočić“, nekadašnje Gimnazije, Biljana Pisić. Pisićeva je na Mikićevu molbu obezbijedila precizne spiskove učenika njihove generacije i uručila im počasne Plakete kojim se potvrđuje da su bili učenici ove škole. Ona im je u ime škole čestitala jubilej koji je, kako je rekla, veoma značajan. Posebno je čestitala i organizatoru Mikiću koji je duže vrijeme pripremao proslavu kako bi jučerašnji dan protekao što ljepše.
Nada Vukićević, kako je istakla, sa pseudonimom „Drinska“ po djedovima iz Drinske divizije, napomenula je da je ubrzo nakon završetka srednje škole otišla u Beograd gdje živi i danas. Ona je dodala i da je jedan dio života provela u Sloveniji.
– Bila sam i na proslavi povodom obilježavanja 40 godina i 45 godina mature. Ovo meni znači puno, meni kojoj nikad ne nedostaju riječi, sada sam bez riječi, ne mogu još da se snađem da sam opet ovdje i da nas još uvijek ima poprilično – rekla je Vukićevićeva.
Radostan dan izmamio je i po neku suzu jer su se podsjetili svih drugova i profesora koji nisu više među njima i odali im poštu minutom ćutanja.
Novi susret najavili su za pet godina uz želju da ih bude još više.
